Ukoliko primećujte da vam radni proces ima dinamično opterećenje, gde jedan dan zaposleni rade 10h da ispune rokove, a drugi dan nemaju šta konkretno da rade pa sede na svom radnom mestu uzaludno, možda bi trebalo da razmotrite uvođenje preraslodele radnog vremena zaposlenima.
Da, zakon vam to dozvoljava, ali naravno i tu postoje neki uslovi ili ograničenja.
👉 Zaposleni mora imati dnevni odmor između dve smene u trajanju od 11h
👉 Zaposleni mora imati nedeljni odmor jedan ceo dan, dakle 24h u kontunitetu
👉 Ukupni fond redovnih radnih sati ne sme da pređe 60 na nedeljnom nivou
👉 Preraspodela radnog vremena ne sme trajati duže od 6 meseci
👉 Mora se doneti odluka rukovodstva o uvođenju procesa preraspodele radnog vremena
👉 Preraspodela radnog vremena ne može se vršiti na poslovima na kojima je uvedeno skraćeno radno vreme
👉 Zabranjena je preraspodela radnog vremena za lica mlađa od 18 godina života.
Ukoliko prestane radni odnos sa zaposlenim, a firma ostane neke sate „dužna“ zaposlenom, ona mu to mora isplatiti ili uzeti u obzir tokom otkaznog roka.
U slučaju da zaposleni radi duže od ukupnog fonda od 60 nedeljnih radnih sati, firma je dužna da izvrši obračun i isplatu razlike kao prekovremene sate, sa napomenom da mora postojati saglasnost zaposlenog da uopšte radi prekovremeni rad u ovom slučaju.
Svakako pribavite i generalnu saglasnost zaposlenog da pristaje na preraspodelu radnog vremena. Ne može da škodi i pokazuje jasnu interakciju firme i zaposlenog po pitanju uvođenja ovog procesa preraspodele radnog vremena.
Odredbe zakona vezane za preraspodeli radnog vremena, primenjuju se i radni odnos koji je definisan kao rad od kuće, ako drukčije nije određeno opštim aktom ili ugovorom o radu.
