ISPLATA BONUSA NA ZARADU ZAPOSLENIMA
Benefiti za zaposlene predstavljaju jednu od stavki koje zaposleni razmatraju pre donošenja odluke o napuštanju kompanije ili zasnivanju radnog odnosa u njoj. Danas je gotovo nezamislivo da kompanija svojim zaposlenima ne ponudi određene benefite ukoliko želi da privuče i zadrži kvalitetne kadrove. Jedan od takvih benefita jeste isplata bonusa na zaradu zaposlenima, koja predstavlja jedan od načina dodatnog nagrađivanja zaposlenih.
Kako se definiše pravo na bonus na zaradu?
Bonus na zaradu zaposlenog može biti definisan pojedinačnim ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu, a može biti utvrđen i odlukom rukovodstva.
Ukoliko definišete bonus određenim dokumentom, nastaje obaveza kompanije da ga isplati ukoliko se ispune definisani uslovi za njegovu isplatu. Dakle, pravo se definiše na kolektivnom nivou, putem internog akta, ili na individualnom nivou, putem ugovora o radu.
Ako se kolektivnim internim aktom definiše pravo na bonus na zaradu zaposlenima, a određeni zaposleni ostvari to pravo, kompanija ne može izbeći obavezu isplate bonusa. Prilikom utvrđivanja i isplate bonusa nema prostora za diskriminaciju, ali je kompaniji ostavljeno da definiše uslove za ostvarivanje prava na bonus na zaradu.
Pored uslova za ostvarivanje prava na bonus, potrebno je jasno definisati i način utvrđivanja iznosa bonusa koji se isplaćuje.
Koje se vrste bonusa na zaradu najčešće primenjuju u praksi?
Najčešće se u praksi susrećemo sa isplatom trinaeste plate. Znatno ređe susrećemo se sa isplatom četrnaeste plate. Sa stanovišta zaposlenih, ovu stavku ne treba prihvatati zdravo za gotovo prilikom donošenja odluke o izboru radne pozicije, već zaposleni treba da uzmu u obzir i druge elemente njihovog radnog odnosa kao što je visina ugovorene mesečne zarade u odnosu na tržišni prosek. Ponekad postoje situacije u kojima kompanije zaposlenima isplaćuju zaradu nižu od tržišnog proseka, ali ih dodatno nagrađuju isplatom trinaeste ili čak četrnaeste plate. Ovo može biti nepovoljan primer kada se sagleda ukupna finansijska korist za zaposlenog, ali, naravno, postoje i veoma pozitivni primeri.
Bonus na zaradu neretko se obračunava na osnovu učinka zaposlenog. Bonus se može obračunati ako je zaposleni ostvario prodajni cilj, doprineo unapređenju poslovanja ili ostvario rezultate koje menadžeri timova prate putem „poslovnih koeficijenata“. Ova vrsta bonusa na zaradu se obično isplaćuje kvartalno, polugodišnje ili godišnje. Prednost češće isplate bonusa tokom godine jeste veća motivacija zaposlenih dok nedostatak predstavlja obaveza plaćanja pripadajućih poreza i doprinosa.
Postoje i bonusi koji se odobravaju jednokratnom odlukom rukovodstva i zavise od poslovnih rezultata cele kompanije. Takav bonus može biti odobren, na primer, kada kompanija ostvari poslovne rezultate koji premašuju prethodno definisane ciljeve. Drugi primer ove vrste bonusa jeste bonus kojim se zaposleni dodatno motivišu ukoliko se u narednom periodu očekuje povećan obim posla ili ako kompanija proceni da je potrebna dodatna motivacija zaposlenih.
Kako se oporezuju isplate bonusa na zaradu?
Loša vest za kompaniju jeste da se isplata bonusa tretira kao isplata zarade i na isti način oporezuje, što predstavlja jedan od najskupljih vidova isplate sredstava zaposlenom sa aspekta poreskog opterećenja. Međutim, dobra vest je da se bonus obračunava i isplaćuje zajedno sa redovnom mesečnom zaradom, pa postoji mogućnost da kompanija „uštedi“ na porezu i doprinosima ukoliko njihov zbir premaši maksimalnu osnovicu za obračun doprinosa na zaradu.
Maksimalna osnovica uvećava se iz godine u godinu i primenjuje se na isplate zarada počev od 1. januara. To znači da će se, ukoliko kompanija u narednoj godini isplaćuje zaradu i bonus koji se odnose na prethodnu godinu, prilikom obračuna primenjivati maksimalna osnovica za doprinose koja važi za narednu godinu.
Takođe treba imati u vidu da davanje dobara, na primer iz imovine kompanije, umesto isplate novčanih sredstava ima karakter isplate zarade i kao takvo se oporezuje.
U zavisnosti od iznosa koji se isplaćuje tokom meseca, ukupno poresko opterećenje može iznositi približno između 45% i 65%. Ono će biti niže od 65% ukoliko je iznos koji se isplaćuje veći od maksimalno propisane osnovice za obračun doprinosa. Dakle, što je veći iznos iznad maksimalne osnovice, to će procenat ukupnog poreskog opterećenja biti niži.
Zaposleni treba da imaju u vidu da zarada po osnovu bonusa ulazi u osnovicu za obračun godišnjeg poreza na dohodak građana. Zato je potrebno proveriti da li će isplata visokog bonusa dovesti do nastanka obaveze plaćanja godišnjeg poreza na dohodak građana, koji je zaposleni dužan da obračuna i prijavi Poreskoj upravi do 15. maja tekuće godine za prethodnu godinu.
Koji je računovodstveni tretman isplate bonusa?
Sve isplate zarada i bonusa, kao i pripadajući porezi i doprinosi, priznaju se u poreskom bilansu kompanije čak i kada su obračunati, a nisu isplaćeni. Izuzetak postoji kod preduzetnika koji isplaćuju ličnu zaradu, u skladu sa članom 37a Zakona o porezu na dohodak građana.
Za kompanije koje primenjuju MRS i MSFI važno je da MRS 19 – Primanja zaposlenih propisuje da se sva primanja zaposlenih priznaju kao rashod u finansijskim izveštajima u periodu u kojem je entitet koristio ekonomske koristi proistekle iz usluga koje je zaposleni pružio u zamenu za ta primanja. Iz toga se može zaključiti da bonuse koji dospevaju u roku od dvanaest meseci od dana sastavljanja finansijskih izveštaja treba ukalkulisati kao rashod i kratkoročnu obavezu. Dakle, kompanija koja primenjuje MRS i MSFI dužna je da u svojim finansijskim izveštajima ukalkuliše rashode i obaveze za bonuse zaposlenih.
Napomenuli bismo i da u praksi, kompanije često pokušavaju da izbegnu obračune poreza i doprinosima po novim iznosima osnovica za doprinose tako što će u tekućoj godini podneti poresku prijavu koja sadrži iznos redovne mesečne zarade i bonusa (trinaeste plate) i platiti kompletan porez i doprinose u tekućoj godini, a neto iznose isplaćivati u tekućoj i narednoj godini. Za sada, poreski organi su ovaj princip dozvoljavali i nisu tražili korekcije u obračunu, ali napominjemo da smatramo da ovaj način obračuna nije ispravan i verujemo da će u nekom trenutku poreski organi početi da osporavaju ovaj način obračuna.
Dakle, ukoliko zaposlenima isplaćujete bonuse u tekućoj godini, do kraja te godine obračunajte i isplatite neto iznose bonusa, kao i pripadajuće poreze i doprinose. Ukoliko bonuse isplaćujete u narednoj godini, obračunajte i isplatite neto iznose bonusa sa pripadajućim porezima i doprinosima, uz primenu osnovica koje važe u toj godini.
Potrebna vam je pomoć oko isplate bonusa zaposlenima?
Prepustite našem stručnom timu obračun zarade sa bonusom i budite sigurni da će isplata biti izvršena u skladu sa važećim propisima, uz pravilan obračun poreza i doprinosa.
Možda vas zainteresuju još neki stručni tekstovi sa našeg bloga: